[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Možda me je spopadala vrtoglavica

kad sam umorna se srušila na tle;

kad sam, tvrdoglavo kao majka lavica,

načinila neka djela poput slutnje zle.

 

Još i sad me gura grižnja savjesti,

ali nije tako jaka jer je prošla.

No, žao mi je što ne imadoh svijesti

da bih Križu Boga spremna došla.

 

Drvo me zabranjeno nije toliko zavodilo,

nikad nisam tražila si spoznaju o zlu,

spoznaju o razlici do koje je dovodilo

isto drvo koje daje još i spoznaju životu

 

jer znati dobro i zlo nije nikad poželjno

nego uvijek težiti za nečim puno boljim

makar srce moje može biti tako znatiželjno

da mu teško spoznajama udovoljim.

 

Ipak veća je poslušnost uvijek vladala,

samo želja izvući se iz jurećeg vlaka,

to je ono čemu duša mi se uvijek nadala

jer sve je njojzi u tom svijetu bilo tlaka

 

pa čemu još i želja za većim spoznavanjem?

Samo spasa tražila sam sva premnoga ljeta,

svijet se zabavljao žalosnim dodavanjem

mojom glavom kojoj visila je žalost sveta.

 

Izvući se nečim dobrim pa mirno otići

na sva polja ravna gdje nevinost vlada

bilo mi je jedino i nada da ću stići

u dan novi da mi život moj ne strada.

 

Tada vidjela sam zlo na križu razapeto

kako se od muke nemoguće kinji

jer nije moglo biti da je tako sapeto;

željni veće zloće udovi su bili njini.

 

Svih mi svjetskih jada padao je kamen

jednim zamahom pokošen i još uvijek grca;

a sve dobro živjelo je kao vječan plamen

i spoznaja Uskrsnuća došla mi do srca.

14.09.2015. 10:06

 

 

 

 

Odgovori

Subscribe without commenting