Uzmite mi

Uzmite mi vid
i glas.
I dodir i sluh.
Da ostanem sama,
sa sobom
i u sebi.
Da ne vidim bijedu,
da ne čujem plač,
da me više ništa
povrijedilo ne bi.

Samo nek mi vjetar
prespava u kosi.
I neka mi kiša
lice namiriše.
Neka mi se mjesec
probudi u krilu,
osim toga ništa
ne treba mi više.

5 Responses to “Uzmite mi”

1. Nifka kaže:

   travanj 6, 2010 u 5:14 poslijepodne

   Veoma osjecajno…
2. dyda kaže:

   travanj 7, 2010 u 10:11 prijepodne

   hvala lijepa. Nije joj bila namjera da bude osjećajna,ali drago mi je da ju se i tako može doživjeti. Trebala je imati isključivo misaoni smisao,ako se to tako može reći.Drago mi je da nisam u komentaru naišla na pridjeve kao što su : super,predivno, savršeno i njima slične :)
   još jednom thanks…moram proislaviti prvi komentar na neku moju pjesmu ako izuzmemo dječje :)
3. Nepoznati Pjesnik kaže:

   svibanj 1, 2010 u 10:56 poslijepodne

   Jako dirljivo.

   Zanimljivo, nekada pišeš u ženskom a nekada u muškom licu. O čemu se radi?

   I jesi li razmišljala/o o tiskanju svoje zbirke pjesama?
4. dyda kaže:

   svibanj 2, 2010 u 1:17 prijepodne

   ma gdje sam to pisala u muškom licu? Ja sam žensko:))
   Ma kakva zbirka, jesam razmišljala,da, ali nisam nešto ambiciozna, najviše pišem za svoju dušu,i čitam za svoju dušu. Pokušavam se riješiti ega, a zbirka bi ga samo povećala :)))
5. sanja mkd kaže:

   svibanj 4, 2010 u 11:42 prijepodne

   MI SE DOPAGA, KRATKO, JASNO I MNOGU EMOTIVNO