[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Jedan dan je dovoljan za nas,

u tom danu vlada vječni zov.

U jednome danu dogodi se spas,

u jednoj njegovoj noći čeka nas izazov.

 

Hoćeš li i ti sad ostaviti križ

u potrazi za nečim i za odmorom;

kada te savjesti kopka griž,

hoćeš li pobjeći dolom i gorom,

 

hoćeš li neki izlaz potražiti

što se čini lijepim i razumnim?

Hoćeš li se osnažiti,

hoćeš li pribjeći tumačenjima umnim

 

koja utjehu nude i veliko olakšanje?

Hoćeš li sjesti za stol za opijanje,

hoćeš li zabraniti sebi plakanje,

hoćeš li nastaviti uporno odbijanje

 

svakoga pokušaja da se križu svome vratiš,

suočiš se s obećanjima zrelosti

koju ti križ tvoj daje iako patiš?

Hoćeš li smoći samo malo smjelosti?

 

Znaš li da te prate,

da si važna i zanimljiva meta,

da si dane svoje tobom krate

dok ti bježiš na kraj svijeta;

 

da te obuzimaju zlikovci i hrane

pa si svega sve to više željan,

što više ti želiš slobodne svoje dane;

kao da si zalud bio često sav pepeljan.

 

Prah si, u prah ćeš se vratiti,

a križ tvoj po malo raste.

Sile zla će sve više te pratiti,

ti ćeš postat onaj kojeg časte,

 

snažan, pametan i jak

i bez osjećaja za sve nas budale.

Za te lud je svijet i svak,

tvoje su se moždane za vraga udale.

 

Ipak još te čeka onaj vječni zov

i za tebe mole mnoge duše

da si nađeš križ svoj i svoj krov,

da te noći umorne ne guše

 

jer breme je Isusa, Boga tako lako.

Svakim časom On ti daje priliku.

Spašava se njime biće svako,

svatko stvoren je na Njegovu sliku.

18.02.2016.  11:31

 

 

 

 

Odgovori

Subscribe without commenting