[Ukupno:2 Prosječno:5/5]
You must sign in to vote
uzdasima gasim zvijezde,
stopala hladna traže pokrivač,
nijema je ova noć, kažu snijeg
je moguć, možda i ne,
meni to ništa ne znači,
gasim i palim svjetlo sobne lampe,
budim se, a vrijeme uvijek na
početnoj točki,
umirem od želje da tu si pokraj
da ljubiš mi davne rane,
ti to radiš stručno, a opet dovoljno plaho i nježno,
obuzima me nemir,
krivim mjesečeve mjene,
da i njima sam podložna,
sad bi se grohotom smijao,
za tebe život je kočija koju voze lipicaneri,
želim otvoriti prozor, možda jeka
uspije te vratiti iz krajeva kojima
teku neke ozbiljne vode,
hladnoću razbija votka,
nisam sigurna u neki ishod koji spojio bi naše dvije duše
u svijeću što gorjet će u danima Došašća….
