[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Dvadest i četvrto ljeto prolazi

Mnogi kazu vrijeme je…

Ne, nije! Još nije vrijeme

 

Treće proljeće počinje

Još uvijek iz nekih razloga kraj tebe šetam

Još uvijek te za ruku ne držim

 

Htjela bih…da, znam, ti bi htjela

 

Ne govorim ti, ne želim da to znaš

Govorim sebi, da to nije to

Ne želim da je to tako, ne želim da osjećam…to

 

Poslije nje to ne želim više da bude

Još uvijek me gledaš, tim očima

Tim pogledm… zašto pitam sebe,  a ne tebe

 

To što mi pričas, slijepo vjerujem

Možda ne bih trebao

Ali vjerujem

 

Dvije želje si mi odala…

Da se one ispune, moja je želja

Njega molim da se ispune

 

Valjda je to tako trebalo, da u lijepo vjerujem

Mili, Mili samo me ti razumijes

Samo ti za mene pjesme pises

 

One noci, kad smo sve rekli

Sve sto mislimo sve sto osjecamo

Ta noć sve mjenja

 

Mjenja život, na dobro ili lose…

Crvenokosi mi govori, mjenja, sigurno ga mjenja

 

Ovaj put nema osjećaja, nervoze

Sta ce biti ne znam, ne živim za sutra

Konačno zivim sad

 

Još ću kraj tebe cu hodati

Još koje proljeće, bez tvoje ruke u mojoj

Još koji dan, još koji san

 

Do dana kada bude ili on ili ja…

Posted by saigeki

This article has 2 comments

  1. Prepustiti se čekanju…uzdajući se u sretan kraj…Strah od nečije odluke i od saznanja da je ta odluka protiv nas…
    Lijepo si to u stihove posložio Saigeki.
    Želim ti dobrodošlicu na portal i lijepo te pozdravljam!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting