[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Nad vrtovima žalosti tuga nad život se nadvila
Izraslo na tlu sivila i mraka bijaše cvijet u moru vrtova
Pod žalosnim sjajem punog mjeseca
Između procvjetalih krvavih ruža
Latica što padne,život ugasne.
Mrtvilo vlada nepomičnog tijela
Tamo gdje nekoć život kola,nepomična sjena Smrti osta.
Gorke kapi rose što niz tijelo njeno klizne
Trnje sudbe da zaštite sad oštro…više nije.
Bezizražajno tupo kao lahor grančica što uvene
Zauvijek njen život postepeno nestane.
U vrtu,u duši žalosti i tuge nemir u mislima me zove
U stvarnosti umiranja i stvaranja život na koncu visi.
Sječanja na tebe urezana u duši
Uvelo cvijeće i prazni vrtovi.

Autor Ninoslav

Odgovori

Subscribe without commenting