[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Utočište

 

Ja joj ne bijah ljubavnik,

ja samo ljubav njena,

možda bijah.

***

Kad me je htjela ostaviti,

njene su se usne najljepše smiješile,

njene su se trepavice žalosno

u suzi lijepile,

a njene su me smijavice posve dotukle,

slabima valjda nisu suđene sretne ljubavi…

***

Od njene ljepote se pogubih,

više sam ličio na prikazu nego na čovjeka,

ili na balkanskog jaganjca, posve ličih tada,

ispečena uz vatru i rakiju,

kuburu.

Toliko bijah onemoćao da nisam mogao ni govoriti,

niti jesti hranu – piti vodu.

***

Jabučica mi se pod grlom bijaše okamenila;

dolje-gore hodila,

pa se zaglavi suha,

u grlu…

pa sam je suzama kvasio da mogu disati.

***

Oči moje ne gledaše tada zemlju:

„Šta će mi zemlja grešna!“ – govorio sam;

„Nebo!“

„Samo se nebo broji!“

„Nebom se zvjezdanim božija nevinost šeće!“

„Ah gore, gore,

gore je moja raja!“

***

A nebo se bijaše zainatilo ljepotom,

zamahalo se zvjezdanim tragovima,

isprelo mi bajke nebeske u njedrima .

Osjećao sam da me ono nije iznevjerilo, da me voli, da sam njegov.

Tako se bijasmo zbližili tu noć nas dvoje;

ja pod vrbom – sam,

nebo na nebu – samo.

***

Gledao sam Vlašiće kako polagano hode,

pjesma se čula odozgo,

tiha, tiha;

posve tiha.

Dok vlašići preko neba zori divnoj klize,

ja ih pratim ispod vrbe.

Nebeski stožer je na visini škripao.

Zadrhtao sam plašeći se da mu ne popucaju štice i karge

u okovima…

***

Široka Rijeka je šumila.

Tu noć sam je zavolio.

Široku rijeku,

mislim.

Ta noć je bila noć tihe suze

i noć opraštanja je bila,

mojoj voljenoj;

i s mojom voljenom.

Posted by feniks

Onajetihohodila, onajetihouzdisala, njenesmijavicenemoguzaboraviti...

Website: https://nizmahalu.blogspot.hr/

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting