[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

I ti ćeš koračati pustim ulicama

Jednog oktobra.

Hladni će vjetar raznositi suho lišće sa platana,

Sve će se ispuniti pitanjima bez odgovora

A svijet ljudi koji znaju što hoće,

Postat će ti dalek i stran.

 

Ne, prorok nisam,

Draže mi je biti stoput u krivu,

Nego jednom u pravu.

Ipak,  jesam slab:

Gledat ću te toga dana iz prikrajka,

Bit ćeš skromna utjeha,

Jednom prošlom, smušenome drugu.

 

Zaboravio sam riječi

Jedne prekrasne jesenje pjesme,

Tu je još njena odlazeća slika,

U zabačenim rubovima našega svijeta;

I ritam tih stihova,

Što nikada više postati neće.

 

Eh, taj oktobar, već je koban:

Opet tako poznat, tako nov…

Neka pričaju priče, neka skupljaju pare,

Neka te gledaju s visoka,

I neka se za njih ništa ne mijenja.

Vidjet ćeš ipak, jednoga dana,

(Kad zaboraviš na sve to…)

Život ČINE iznenađenja…

Posted by tom3

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting