[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Koračamo polako ulicom mokrom

osjećam na sebi pogled tvoj

dok je lišće nošeno vjetrom

padalo u noći prohladnoj

 

Iznenada, u jednome trenu

uz fenjer što blijedu svjetlost lije

u tebi vidjeh neku drugu ženu

koju sam volio davno prije

 

I ja sam tebi jedan od mnogih

kojima pričaš priče iste,

koliko si samo ljubila ih

onako, iz navike čiste

 

Sad ničeg nema sem potrebe puke

i utjehe koju dijelimo u samoći,

dok me grliš gledam tuđe ruke

u očima tvojim vidim druge oči

 

I odlazim potom u jesenje veče

razmišljajući u trenutku tom –

da ljubav ko vino iz srca isteče

kada se jednom pokloni nekom

Autor Sani

Ova objava ima 2 komentara

  1. Da…ljudi se mjenjaju s godinama..iskustvima..često znanci otvore oči i shvate da su postali stranci…vidjeh to često u svom životu..tužno al tako jest.Lijepa pjesma…Pozz!

Odgovori

Subscribe without commenting