[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

 

I opet si u toj dvorani kobnoj od

Života svog.

I opet se pitaš: gdje je ljubav?

A netom si je otpustio, otjerao čak!

I opet bi da te tješim.

I da ti glavu držim i milujem.

Iako znam da ćeš me koliko sjutra

opet s njome prevariti?

Kad joj barem imena ne bih znala?

Bolest! Iako ti misliš da si zdrav

I da možeš bolovat bez ljubavi.

I da ljubav možeš prevarit a ne samo sebe?

A znaš da se svaki put vrati, po još.

A ti opet nespreman, otjeraš je.

Jer, tebi je bolest dovoljna?

A meni tvoja ljubav koje nema.

Autor mirisjute

Odgovori

Subscribe without commenting