Usta Pohlepe
Pogled odveć tužan,a riječ postala naivna i prazna
U ponosu njegovom,gorčina se našla i svoj plamen prožima
U zaborav tone svaki osmijeh hladan,svaka suza ispuštena,lažna
Zavist je pravo lice njegovo,koje mu oduzeše i onog čega nema
Proždrljivost za ukradenim životom,ostaviše ga u pustinjskom mraku
Ne osjeća više ni svoju dušu sablasnu,u kojoj život jer strana riječ
Požuda okrutna,samo ostavila njegovu prokletu sjenu,da visi u zraku
A ljutnja mu srce slomi,smrtonosni udarac mu zada;nestao je već
I pohlepa,u njegovim ustima mrtvim se hrani,poput crva,trulim mesom
Umro je u jadu,u svijetu koji takvima leđa okreće
Umro je sasvim sam;u lijenosti uživao i sad samo tišina nad njegovim lešom
Lebdi i ono polagano trune,trune poput ovog svijeta,koji se prozirnim lažima pokreće…
…i u dahu hladnom se guši
i u krvlju nevinih se ruši
Jaki stihovi Artist, dobro si opisao usta pohlepe, pozdrav!
Hvala puno.:D
Dobri,jaki stihovi.Svaka čast.POZDRAV.
Hvala..:D
Jako je snažna pjesma ,za razmišljanje.Malo sam se stresla.Pozdrav.