[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

sterem svoje misli
vjesam ih o uspomene
kacim ih pojedinim
meni dragim ljudima
i sve visi
svaka prica
svaki dogadjaj
na jednoj tankoj spagi
lagano na vjetru
i suse se tako godinama
s vremena na vrijeme
zaljuljam se kao mala barka
na tom malom povjetarcu
cvrsto vezan lancima proslosti
srce mi dvori tuga
tuga bolu
izgubio sam sve sto sam volio
cvijet lokvanja
u maloj bari bratstva i jedinstva
polomio krizeve
naslonjene o stranice
rasklimanog kamiona
i kud kod mi misli krenu
doceka me osmjeh razocarenja
sve je vec odavno
van moga dometa
na obzorju slike
koji se udaljavaju
poput sicusnog sunca
bez topline bez daha
jenjavaju u zamahu prve case vina
i glava okrugla i hladna
proklinje noc
punog mjeseca

Autor plavivitez

Odgovori

Subscribe without commenting