[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

 

 

Ušla je u sobu tiho i pozdravila me osmijehom širokim

Kao trgovi gradova na kojima smo pokisli   čekali taksiste

Da nas odvezu, smijući se našem krivom iščitavanju točkica

Na mapama gradova koji su postajali dio naše zajedničke uspomene.

Na dane mladosti, radosti i nepostojanja granica kojima je svijet inače omeđen

Još uvijek sva u osmijeh obučena uvukla se u postelju pored mene i rekla:

„kako je toplo ovdje“

Možda smo ipak dobro protumačili znakove na mapi postojanja koja nam se prostrla

U našoj mladosti zavodljivo se skrivajući iza zamki i prepreka…

Primičemo se još bliže jedno drugome.

Dok  nam se tijela dodiruju sve većim brojem točkica

pretapamo se u jedan zajednički veliki osmjeh pun topline

ležeći tu pod prozorom iza kojega zvukovi grada pričaju priče nekih novih mladosti

kojima nećemo biti svjedoci  jer svi smo svjedoci samo svojih mladosti

pravilo je univerzuma koji se brine o mladostima i prije i nakon nas….

Posted by Chochokpi

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting