[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Svi mi nekad…

A Ni sami ne znajuci zasto a ni cemu…

Zadjemo u razruseni dio nase duse…

 

Preturajuci po sjecanjima…

Nadje se tu svega…

U gomili krsa i pepela…

Pocivaju snovi…istrosena obecanja

Cudno…nekad bejahu svetinja

Sada samo stvari…

 

I Prolazeci kroz sve to…

Neko pusti i suzu…

Probude mu sjetu, bijes, tugu…

A Ipak Suze ciste sve…

 

I Sav taj krs vrijeme polako zatrpava…

Sve polako nestaje…

Pa Ipak…

Postoji nesto sto ni vrijeme ne moze da sahrani

Sto uvijek zivi i postoji sve dok ima i nas

E to su Uspomene…

 

Autor Dado84

Ova objava ima 4 komentara

  1. ”Svi mi nekad…

    A Ni sami ne znajuci zasto a ni cemu…

    Zadjemo u razruseni dio nase duse…”

    već iz ovih stihova na početku prepoznah divotu tvoje pjesme…prekrasni stihovi..pozz i :))

Odgovori

Subscribe without commenting