[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Raspletene, zlato moje,
počivaju kose tvoje,
proljetni je lahor u te
sakrio mi šumske pute,

A ja lišćem, snijegom hodim,
A ja lebdim, letim, brodim,
vidim sebe u daljini,
tražim sebe u visini.

Nježno, nježno, zlato moje,
meko, toplo tijelo tvoje
odano kraj mene sniva,
mojem dano da uživa.

A ja odoh, zlato moje,
sluteć’ jutrom suze tvoje,
misleć’ kako sve će proći
dok ja lutam sam kroz noći.

Mirisne su kose tvoje.
Uplela si želje svoje.
Hitam natrag, zlato, k tebi
Tvoju ljubav pustit k sebi.

Posted by Dorotea Pernjak

Od djetinjstva piše. U Otvorenom prostoru razotkrivena 2003.godine. Usnula i vratila se običnom životu na neko vrijeme. Zaboravila lozinke. Passworde.Skoro i pravo ime. Snila i pisala potajno. Odlučila se opet vratiti...potraga nije završila...

This article has 4 comments

Odgovori

Subscribe without commenting