[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

O drevni mitski ružmarine
liječi moje rane dragocjen ti rod
ah ti rasteš u olimpske visine
i vršcima nadvisuješ nebeski svod

Cvjetove sebično sakrivaš visoko
u krošnjama teškim što mirišu na nju
jedino još mogu u koru duboko
urezati tugu i naglas reći ju

tom čudnom stablu proklijalom iz mašte
dok nada mnom zatvaraju se neba
oluje nose bijele listove da lašte
patine stare i refule za jedra

u sanjiva mora i nestvarne milje
gdje se mjesec blago Sjevernici smije
tu doplutam brišući žalove zbilje
jer me sunce hladi a more me grije

Posted by Matthew Smallmarch

Piše pjesme od 2002., zabunom.

This article has 5 comments

  1. Cvjetove sebično sakrivaš visoko
    u krošnjama teškim što mirišu na nju
    jedino još mogu u koru duboko
    urezati tugu i naglas reći ju
    jer me sunce hladi a more me grije
    jako lijepo,pozz

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting