[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Dohvatih se sa sobom!

Prizvah u mislima

i tebe!

Da posvjedočiš

kako uzdasi nisu ko oni

koje si mi nekoć činio!

Avaj. Tko zna u kojem si šoru

u tom odsutnom času bio?

Možda baš u svom krevetu.

Sve su to čini od pričine

al lijepo bje osjetit

drhtaj tijela, stisnuta bedra

i misao

nanj!

Da ne bi bilo zalud,

zapisah to i objavih,

urbi et orbi!

Ova žena

tijelo,

pamti,

vene,

ište tebe!

 

Autor mirisjute

Ova objava ima 2 komentara

  1. ah ti okusi…mirisi:
    reče marcel proust u svom putu ka swanu: “…ali kad od neke davne prošlosti, nakon smrti mnogih stvorenja, nakon uništenja raznih stvari, više nema ničega, ipak još dugo ostanu miris i okus, sami, krhkiji ali još življi, postojaniji, vjerniji, poput duša, pa čuvaju sjećanje, očekivanje i nadu, na ruševinama, nepokolebljivo noseći na sebi svu golemu građevinu uspomena…”

Odgovori

Subscribe without commenting