[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Gazim pločnicima iščekivanja,

dok tamni prozori radoznalosti

bulje u crvene cipele mojih maštanja.

 

Zar nisam upola svetica

kad odričem se traganja za srećom?

 

Prstima prolazim preko zidova,

što šapuću na uho ludosti stradanja

golih kao što sam sama ja.

 

Zar nisam upola svetica

kad uporno bježim od kutaka izazova što zovu me?

 

Hvatam odsjaj plamena

u tvojim gladnim očima,

što ostadoše na vlažnim mojim mislima.

 

Zar nisam upola svetica,

kad izgladnjujem dušu pred punim ovalom najslađih grijehova?

Posted by skorpijaj

CRVENO-ZELENO JEDNOSTAVNA-KOMPLIKOVANA CRNO-BIJELO SUNCE-SNIJEG VESELA-TUZNA POEZIJA-PLES

This article has 12 comments

  1. Zar nisam upola svetica,

    kad izgladnjujem dušu pred punim ovalom najslađih grijehova?

    Ne teži biti svetica.Dovoljno je teško ostati čovjek. Posebno mi se sviđa kompozicija pjesme . Pozdrav škorpi.

  2. Samo se ti tješi. :)))
    Šalim se. Teško je odoljeti nekim stvarima, ali ako to uspijemo možda se osjećamo boljima, a ponekad zna ostati i gorak okus u ustima. :))

    Jako dobro napisano.
    Lijepu noć ti želim….

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting