[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kad te obuzme strah…

Kad osjetiš zavist…

Jer je netko učinio

nešto bolje nego ti…

Kad pomisliš da vrijedi više…

Kad uočiš pogled i osmijeh

u oku u kojem želiš

vidjeti samo sebe…

Kad te ljubomora potakne

da želiš pobjeći s mjesta…

Kad se izgubiš u sebi

jer ti nije jasno

što u stvari osjećaš…

Još jednom promisli.

Za koga je bila sigurna

da će ga vidjeti?!

Kome je najdraža boja

njenih čarapa?!

Čiji pogled izbjegava?!

Promisli!

Jesi li?!

Ako zanemariš ono

što ona želi da vidiš,

možda ćeš shvatiti.

Posted by plavo_sunce

Rođena u kišnom danu jedne duge zime. Poeziju pišem od djetinjstva, ponajviše ljubavnu i misaonu. Omiljeni pjesnici Tadijanović, Cesarić, A.B.Šimić, Ujević.

This article has 4 comments

  1. Nek oproste mi oni drugi koji možda čitaju ove komentare.
    Oprosti mi i ti.
    Onaj koji dvoji za nekim do koga mu je stalo uvijek se boji.U ovim prošlim pjesmama izgledala si mi nekako umorna bez snage.Ako sam se prevario.Neka sam.Hvala Bogu.
    Nazvo sam te sestrom u duhu
    To mi jesi
    Uvijek se bojim za one do kojih mi je stalo

    • Hvala! ?
      Jedno vrijeme sam bila tužna i snuždena, pa i umorna od svega pomalo. Ali, to ti je onako kako često pišem u komentarima drugima kad osjetim da su loše. Loša razdoblja treba izdržati i pronaći zraku ili više njih svjetlosti.
      Imala sam priliku nedavno kroz profesionalne obveze susresti se i družiti s nekoliko divnih ljudi, a potom i s nekim dragim ljudima iz lijepog dijela prošlosti.
      I bila sam na kavi s jednom od najboljih prijateljica. Živi daleko, pa se ne viđamo često, ali kad dođem u njezin grad, onda se vidimo i družimo.
      Sve me to, i još ponešto, osnažilo i vratilo u život.
      A nedostatak stihova proizlazi iz nedostatka inspiracije.
      ?

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting