[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Sa zorom rasklapam svoja krila,

izlazim iz čahure,

dok dugi prsti svitanja skidaju uvehle zvijezde,

spremam se za let,

za let kroz zbivanja svijeta,

kroz opojne čari,

kroz oganj svirale,

kroz koju puše život.

 

Trenutak moga leta,

sudbina je jadna leptira,

svaki treptaj moga krila,

otkucaj je srca,

mehaničke sprave koju svira hora.

 

Dok kucne medeni sjaj mjeseca,

moja ljuštura na nekoj grani spava,

u mekim snovima ja i dalje živim,

preobražavam se iz gusjenice u leptira

i letim poljanama nevidljivim,

srce dalje kuca,

odbrojava,

i snagom neke čudne sile,

nosi me u nove transformacije.

Autor Zoran Hercigonja

https://s.gravatar.com/avatar/c730048011cfc2b641d04c3293252048?s=80

Website: http://zoran-hercigonja.webnode.hr

Odgovori

Subscribe without commenting