[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Uđem u Crkvu
Unutra je Grad
Izađem ih hrama
Stanem na pločnik
I plačem
Isus me prati
Isus me tješi

Tako Spas ide
Dok hrlim smrti
A moji bližnji drhte
Pa vidim i vidim
Počinje velika patnja
Stradanje završetka

A Isus?…
On je tu
Evo ga u srcu
Isus je Crkva
I On to jasno kaže
Unutra besjedi

Dok se srce vraća Gradu
Opet stanem na pločnik
I plačem
Sam i jedini
Zaista sam
Unutra u Gradu

Autor marijamiko

Ova objava ima 6 komentara

    • Malo metafizike malo tuge… “Realno stanje” su prisutni tragovi prošlosti, nešto tame… Na licu je već mudrost, pa se teško iksanu osmjehnuti. Hvala na čitanju. lp

  1. Milenko jel mi možete malo približiti ovu pjesmu , onak divno kak samo Vi to znate.
    Jer stvarno djeluje dosta osobno, nebi ju htijela krivo doživjeti. za mene je ovo pjesma o usamljnosti.
    O spoznaji da smo zapravo sami u svom životu. Od rođenja pa do smrti.
    lp

  2. Pjesma svakako govori o usamljenosti, ali i o “Gradu” koji je ništa drugo do sav ovaj naš “bijeli svijet” (nema više sela, nema zavičaja, nema prirode, nema ljepote, ptica, žubora rijeke itd). Taj grad je mašina koja je prisutna u meni, u mojim bližnjima, pa čak i dok smo na molitvi, u Crkvi. Mi ne samo da imamo naslijedjeni grijeh, kako su to imali naši stari, već imamo i taj Grad, onu njegovu otuđenost, brzinu i slično… Čovjek traži Hrista ali ne može da se oslobodi Grada. Grad je unutra… Grad unosimo u Crkvu… A rečeno je u Svetom Pismu da je Hristos glava Crkve, tj. Crkva je Njegovo tijelo. Gospod je blag, Bog je mir, ljubav… Grad je nešto drugo. Pjesma kazuje o toj borbi izmedju blaženstva i urbanosti. Čovjek mora da se opredijeli, i po sv. Avgustinu, za carstvo… Zato ja “plačem”, jer moram da se opredijelim, i osjećam koliko sam usamljen, izgubljen… Na početku se veli: “unutra je Grad” a na kraju stoji “unutra u Gradu”… U naše suštine je ušao Grad, ono gradsko… A sebe smo locirali, mi postojimo kao gradski ljudi, u Gradu… Hvala Vam za ovo zanimanje za moju pjesmu, hvala za čitanje i pohvalu da pišem lijepe komentare… Ako smijem reći: Bog vas blagoslovio… lp Milenko.

  3. Hvala Milenko.
    Ne bi previše ulazila u Božju riječ jer nisam religiozna (nemam problema sa vjerom, ona nam je svima urođena, al sa religijama imam puno problema)….
    Ne znam….mora li se stvarno birati, opredijeliti? Nije li smisao nači balans, uskladiti jedno i drugo?
    Jer i taj Grad i ta Crkva su dio Vas….uzeti najbolje i najčišće i od jednog i od drugog i probati to živjeti…iskreno.
    Znam da nije to sve samo tak,crno bijelo…boli i nemiri unutar nas i jesu tu da nas vode ka spoznajama i istinama.
    Lijep pozdrav!

Odgovori

Subscribe without commenting