[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Tako poželim umrijeti…
da se vine duša
u nepoznate daljine
svih nedosanjanih snova,
da upozna širine tvojih želja
i spoji ih s mojima…

Tako poželim umrijeti…
da osjetim let nemirne ptice
što nebo svojim domom zove
i prostranstva
mekim krilima dotiče…

Tako poželim umrijeti…
da nestanu tamni kutevi
mojih misli
skriveni duboko
u bezdanima snatrenja
što svakog trena tugom mi prijete…

Tako poželim umrijeti…
da poletim u daljine
što ne daju
da usne ti dodirnem osmjehom
i položim poljubac
na tvoje vjeđe
sklopljene u snu…

Autor shadea

Ova objava ima 19 komentara

  1. Stihovi — Aleksa Šantić

    USPAVAĆU CVIJETAK USPOMENA MOJIH *

    Uspavaću cv’jetak uspomena moji’ —
    I sve zlatne čase kad sam sretan bio,
    Pa nek’ mirno cv’jetak u mom srcu stoji
    Na tom istom mjestu gdje sam tebe skrio.

    Uvojcima zlatnim tvoje meke kose
    Prekritiću cv’jetak, pa nek’ tako sniva,
    A moja će duša mjesto tihe rose,
    Na zaspalo blago da suzice liva.

    I tako, kad jednom skrstim lomne ruke,
    U grob ću pon’jeti to blago sred grudi,
    Pa kad noću čuješ one sjetne zvuke,
    Znaj, zaspali cv’jetak u grobu se budi…

  2. Izrazajni i duboki stihovi sestrice!Svi mi ponekad pozelimo umrijeti.Da su se moje zelje do sada ostvarile napunio bih cijelo groblje :)))
    Lijep pozdrav i glavu gore!

  3. Tako poželim umrijeti…
    da nestanu tamni kutevi
    mojih misli
    skriveni duboko
    u bezdanima snatrenja
    što svakog trena tugom mi prijete…

    Moram izdvojiti opis koji je gotovo opipljiv u svojoj snazi izrečenog i bliska mi je ova emocija. To su oni trenuci kada nešto pročitamo i sljubimo se s tom emocijom koju u nama izazova pročitano, drugim riječima ovo su stihovi koje ponekad živimo.

    Jako lijepo Shadea 🙂

    Veliki pozdrav !

Odgovori

Subscribe without commenting