[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Napiši na zidu mog srca
koliko udišeš moje ime.
Želim te čitati
u samoći promrzlog jutra,
u težinama snova,
u gužvama moga grada.
Ostavi poljupce
na žutim listovima jeseni
i miris svojih čežnji
u pupoljcima proljeća.
Zar ne shvaćaš
koliko trebam tvoje riječi
sa okusom vječnosti?
Umotaj me Nataly
u svoje zagrljaje,
baš kao i prvi put.
Trebam te sada,
prije zime mojih otkucaja.
Tu sam. Čekam te.

Autor Pippo1906

Odgovori

Subscribe without commenting