[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Umorna sam od svega oko sebe,
od onih koji me mrze,
i od onih koji me vole.
Umorna sam trazeci dusevni mir,
a sve sto nadjem je prazno,
melanholicno,
nistavno.
Bjezim i od same sebe,
ova moja dusa se konstantno kida.
Ja ne znam
kako znam da tu ne pripadam.
Da moje tijelo uopste nije kompaktibilno sa mojom dusom.
Ne slazemo se ni u cemu.
Mrzimo se.
Ne znam kako uspijevam komunicirati sa ljudima,
kada je moj um indirektan od ostalih.
Ne znam da se uklapam,
jednostavno je nemoguce,
kao kada izgubite jedan dio slagalice
i onda svi ostali dijelovi nemaju smisla,
slika ne postoji.
Praznina nastaje.

Posted by Emsada

“I won’t stop writing about you; if the ink dried, I’d shout about you.”

This article has 1 comment

  1. Duša… Vidim bol a tvoja pjesma kroz tu iskazanu bol i mene potresa. Između romantike i metafizike, ipak se zadrži u stanju duše koje tako dobro poznaješ. Moram ovo reći u komentaru: “čedo Hristovo…”

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting