[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Borovina tješi strah pod morskim stijenama

Usoljenih riječi plaža stope valovima otima

Tu hladom ja sanjam pod maslinovim korama

još mislim o nama, o našim pučinskim životima.

 

Modrim daljinama još bijela platna nekud teku

Burama ranjena, turobno dišu bojom samrtnika

Posejdonove vode miluju našu brodicu mehku

I zadnje riječi sa njom odlaze ka obalama putnika.

 

Sa krajeva tamo pod nebom vjetrovi kočijama stizaše

Donose opet cvjetove zla u košarama što suze skrivaju

Sjećam se,  sunca i mjeseca što nam dlanovima gmizaše

I duge kose vratom kriju miris svoj, obalama snivaju.

 

A ja tu još pustom obalom čekam, čekam tu zadnju buru

Osjećam je kako dolazi, i kako tiho šapuće o nama

Kako nebo pred olujni muk rađa onu staru auru

I tu hladom ja sanjam pod maslinovim korama.

Autor Ahmed8Kurto

Romansijer, poeta, dramski pisac, pripovjedač i književni umjetnik koji vječno traga za odgovorima.

Odgovori

Subscribe without commenting