[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Umjesto na ljubav, zakunismo se na rastanak.
Umjesto na srecu , zakunismo se na razlicite staze.
Umjesto na djecu zakunismo se na tugu.
Umjesto na nas zakunismo se na da pogresnima .
Umjesto na sunce cekacemo mjesec
da prodju dani
da prodju mjeseci
i godine u nadi da starost nas ceka.

Umjesto svega lijepog
u vis case smo bacili u cast svemu sto porusili smo.
Umjesto na bijelo da se zakunem, na zaborav pristajem.
I idem daleko, gdje me ruke naci nece
te ruke koje znam sudbina su mi.
I molim boga, molim andjele
u tom bijegu u kome se kunem na zaborav
da nadjem spas u ocima necijim
spas od  nase nesudjene njeznosti..

Posted by La vita e bella

This article has 2 comments

  1. A prodju i ti tuzni stihovi,zahvaljujuci necijem milom osmijehu koji vise zasluzuje ljubav od tog nekog koji tu tugu prouzrokukje samo papir ostaje da bude svjedok tuge. Tako nekako 🙂
    Pozic 🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting