[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

 

Kažeš mi da će se to desiti ovdje.

Za mladog mjeseca.

Moje umiranje.

 

Pokušavaš dotaći me,

prstom upireš u modre mrlje na mojim bedrima,

tragove oslabljenog tijela,

predskazanja bola.

Kažeš mi da sam ničija,

jezikom prelaziš preko oštrih linija mojih kukova,

crtaš vatrene kružnice,

predskazanja krika.

 

Ne podnosim svjetlost.

Pljuvačkom gasiš svijeću.

 

Prepričavam ti svoje snove.

Ishitreno kažem: “Da!”

Cijepaš mi utrobu.

 

“Za bol!”- tako će uvijek biti.

 

Tvoj dah će uvijek mirisati na šumu i kamenje.

Znam da povratka nema,

sklupčavam se i pronalazim lanac tvojih pršljenova,

tvrdo meso i

gole kosti.

Posted by Zerina Kulovic

Zerina Kulovic, studentica je pete godine Arheologije i Komparativne književnosti, bavi se pisanjem poezije, kratkih priča, eseja, književne kritike...

This article has 5 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting