[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Stojim nijema na pučini samoće

zora mi temeljito umiva lice

Dahom nježnih jutarnjih vjetrova

obrise tvoga prisustva nosi u nepovrat

More te briše i sve tvoje površne želje

utapaju se gole strasti, tonu poput pijeska


Nebo zapleteno u pogledima

ostavlja mi samo surova sjećanja

Pomoli se za nas i kreni za povorkom

očekuju vas sebične provincije

Posljednju počast odaj mi, kao pokojniku

nastoj ostaviti makar skroman spomenik


Kao robovi sahranili smo se u bijedu

nevidljivim mačevima vodili smo prave ratove

vješto okrećali  zvrk, nosili smo voštane maske

Voljeli se preko volje,vršili smo najuglednije službe

dušo  gradili smo samo veliku grobnicu

a u nju nismo  pokopani,bacili smo jedan drugoga u veliku raku


Igrale su se razne igre lovice

lovila sam sa povezom na očima

Odvojena od svih otvora na licu

čekala sam onaj sveti trenutak, poseban prizor

Poput glinene lutke, nijema i nepokretna

gledala sam kako gori nam lomača…


Dušo ovo je gomila nesklada

Posted by oleandra28

This article has 8 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting