Ulična suknja

Zvuk potpetica, miris jazza, njena silueta šulja se kroz dobro odmjerenu buku.

Raspuknuti asfalt usporava njene korake, ali ona ne odustaje..ne,

Ona grabi, napreduje, grize. Da. Samo obzervacija.

Nekako me ovaj vihor podsjeća na sreću. Na nekom sam mirnom mjestu, negdje u pustoši

i slušam usamljenu sirenu vlaka. Daleko, daleko…

Priznat ću vam, oduvijek sam imao tužno srce.

Nekada je teško zaspati. Ležim i gledam u mrak. Teške su noći bez jutra.

Treba mi samo malo sna..

Otrijezni se. Probudi se. Ustani.

Sreća. Navodno je skrivena u trenutcima, raštrkana kroz četvrtu dimenziju.

Sreća  se izgubila, a trenutci šute.

Sretnom prolazniku vječna slava.

Prvo što primjetim na ženi su noge. Ove su bile duge, vitke, rasne.

Postoji nešto vrlo privlačno u ženskim nogama, a možda je stvar ipak bila u

nježnoj koži od koje se ulična rasvjeta ljeskala?

Prošla je kraj mene. Ukrao sam joj pogled. Vidio sam glupost, očaj i paranoju.

Uobičajeno. Pitam se, što je ona vidjela?

2 Responses to “Ulična suknja”

1. Sanja75 kaže:

   lipanj 30, 2010 u 4:03 poslijepodne

   Po mom ukusu…apsolutno!
   “Prošla je kraj mene.Ukrao sam joj pogled.Vidio sam glupost,očaj i paranoju.Uobičajeno.Pitam se,šta je ona vidjela?”
   Sviđa mi se ovaj dio.Mnogo.I naslov pjesme,takođe.
   Vidjela sam da Vam je ovo prva pjesma.Nadam se,ne i jedina koju ćete objaviti ovdje.:)

   Odgovori
2. newenka kaže:

   rujan 3, 2010 u 9:30 poslijepodne

   Slažem se sa Sanjom…sviđa…:)

   Odgovori