[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

 

U zemlju gdje vatru okiva led
Tamo gdje zimuje njeg’va milina
Zaputilo se momče iz neznanih daljina
Da otkrije tajne što ih sakriva snijeg

U njeg’vom kraju samo toplo sunce
Obasjava Planinu, gajeve, šumu
On mnogo tog ne zna, ali je na drumu
Smiono gleda i prti vrhunce

Mnoga gorja mora mnoga
Veslala je njeg’va ruka
Pregazila njeg’va noga
I za muka i za huka

Sve kutke upijao je žedno
Ne poradi žubora nizina
Ili pogleda s gordih visina
Već da opet vidi oko njeno

Ne našavši mjesto takvo
Gdje Ledenčicu bi mog’o sresti
Pred kraj puta pođe naopako
Suknu dim, Planina poče tresti

Izvukavši živu glavu
Ostalo mu nemilo sjećanje
Na nesmiljenu vrelu lavu
I uzaludno klečanje

Ribara u podnožju brda
Pa i sada posjećuje tu varoš
Gdje je zemlja crna, tvrda
I gdje raste samo pustoš

To je dolac kamenih mrtvaca
Dolina njegovih otaca
Gdje samuje grobar svojih jada
Spašen radi snova – pokopanih sada

Autor Matthew Smallmarch

Piše pjesme od 2002., zabunom.

Odgovori

Subscribe without commenting