[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
 Padaju pahulje…

Pa  hulje….

Pa opet pahulje…

 

Još se vino nije slilo

a krvotokom pjesma struji

 

Dižemo se i padamo.

I pjevamo.

Kao ptice na oluji.

 

Provodimo svoje dane

često crne kao vrane

 

I pjevamo,  graktimo

sa vranama

o ranama

u nama.

 

 

Mi pjesmu pjevamo

za dušu nekad praznu

i sudbinu prihvatamo

kao sreću ili  kaznu.

 

Božjom rukom nismo vođeni

 a ni vragu nismo  mili,

živimo jer smo rođeni

da bi život budni  snili

 

 

 

 

 

Autor Sani

Ova objava ima 13 komentara

  1. I živimo, tako,

    od boga odbačeni,

    a ni vragu nismo mili,

    ni danas ko ni juče

    I živimo jer smo rođeni,

    tek toliko da bi bili

    sami sebi nadahnuće…

    Odlicno receno.Pozdrav!

  2. Živimo jer smo rođeni,
    tek toliko da bi bili

    Gorčina usmjerena na sudbinu, čovjeka, život. I onoga koji sve to najjače osjeća. Pjesnika. Sviđa mi se promjena ritma u stihu. Veliki pozdrav San!

  3. Prelijepa slika pahulja na početku pjesme..i kontrast prokletstva života na kraju – divno napisano!Kraj me se posebno dojmio!
    Dragi San,ostavljam ti topao osmjeh!:))

Odgovori

Subscribe without commenting