[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Korakom teškim kroz sjećanja misao luta
i slijedi tragove već davno zaraslog puta,
zapinje o trnje na neprohodnoj stazi,
gubi se u travi koju dušom gazi.

Na usnama okus gorkog pelina ćuti
al´ bez glasa o svim porazima šuti
i  mutnim okom nepovratnost prati
dok blijede godine,mjeseci,sati…

Korakom teškim sustižem misao svoju,
vraćam ju iz tame , dajem joj opet boju
i tjeram ju da s mojim vremenom krene
dok bešćutno ubijam prošlosti bolne sjene.

 

 

Autor shadea

Ova objava ima 31 komentara

    • Draga Bako,žao mi je zbog te gripe:( Želim ti brzo ozdravljenje i da ti gripa ne pomuti inspiraciju!
      Hvala ti na lijepim riječima!
      Šaljem osmjeh pun sunca i plavog neba!:))

  1. Teško, zaraslo, neprohodno. Takvim stihovima počinje pjesma.Gorko, bezglasno, mutno, tako se nastavlja.Završava bojom i kretanjem. Trakom optimizma. Jako dobro Shadea. Veliki pozdrav!

  2. “dok bešćutno ubijam prošlosti bolne sjene.”

    – taknuo me zadnji stih, ali bez prethodnog bi bio samo lijep stih:
    “i tjeram ju da s mojim vremenom krene.”

    – zastati u “sada”, teško je dok se ne riješe sjene prošlosti, posebno bolne prošlosti…

    – baš u tim sjenama bolne prošlosti sam i pisala moju “Sjenu duše”, tako da ova tvoja pjesma ostavlja dubok dojam na mene

  3. Pjesma koja nikog ne ostavlja ravnodušnim i pomislio bi čitalac da se iza pjesme krije medij koji otkriva umorstvo, ali ovaj puta vlastitu tugu. Divna pjesma, malo posebna od onih tvojih uobičajenih. Osmjeh ti šaljemo 🙂

  4. Stihovi pomalo teski i tmurni(kakav i sam zivot zna biti).Treba se sjecati lijepih i vedrih stvari a tamna sjecanja potisnuti sto dublje u zaborav.Kao i uvijek lijepo napisano seko :)))
    Pusa i topli zagrljaj od braceka!

    • Bilo bi lijepo kad bi se moglo zaboraviti da život zna biti(jako često)tmuran,dragi braco…ali teško je ubiti sjećanja,uvijek se ponovo uzdižu – kao Fenix…
      Hvala ti na lijepim riječima!
      Primi pusu od seke u zagrljaju od ♥!:))

Odgovori

Subscribe without commenting