[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Kako je teško ponekad biti sam,

kad te ubija tišina, ubija samoća,

kad zvijezde nemaju sjaja,

a mjesec kao da je nestao s obzora.

Ubija me tišina, ubija me samoća,

ponekad toliko boli da je neizdrživo,

a ponekad poželim čak i nestati

samo da ova užasna bol nestane.

Živim iz dana u dan, iz jutra u jutro

iz večeri u večer, iz noći u noć

i sve to u samoći koja me,

kao i tišina ubija polako, ali sigurno.

I danas ostajem sam cijeli dan

i danas sam vuk samotnjak koji traži

svoju srodnu dušu, svoju vučicu,

a jedino što od svega imam je gluha

i neizdrživa tišina, paklena samoća.

Ljudi oko mene prolaze, a ja ih ne vidim,

kao da sam s nekog drugog svijeta

i kažu da je to življenja lakoća,

a mene ubija tišina, ubija me samoća.

This article has 1 comment

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting