[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Stazom kraj klupe dok leđa grijem
Na prvom suncu zadnjeg mi ljeta
Dok kafu gorku u slast ja pijem
Projezdi mlada žena k’o sjeta

A kada diše tad grudi širi
Diže ih negdje visoko gore
Ispod šešira oko mi viri
“Kako je lijepa”, usne mi zbore

A, oči, moj Bože , te ljepote,
Krv venama poče brže da vri
Eh, zašto ostarih, ej, živote
grobu se već bližim a ona zri!

Ruke joj male, nježne je puti
I drhti kao kiša da lije
Kada se smije, razum mi muti
O, što se nije rodila prije?

Vjetar u oči donese suze
U ludom ritmu misli se roje,
A ona sina za ruku uze
I šapnu tiho: “Ubavo moje!”

Višegrad, 13. aprila 2010.

Posted by cika Savo

Rođen u Travniku, živio, rastao i radio u Novom Travniku dok me vjetrovi rata nisu oduvali u Višegrad gdje radim u Domu kulture.

Website: http://www.blogger.com/profile/02777561403535230403

This article has 14 comments

    • Hvala ti, Gaga, na čitanju i razumijevanju. Iako je sjetna ima nečeg i vedrog u ovoj pjesmi, zar ne? To je onaj moj uvijek svjež mladalački duh iako su mi već 63 godinice.
      Šaljem ti pregršti toplih pozdrava u ovoj hladnoj noći.

  1. Prelijepo Savo!Stvarno krasni stihovi i žtvo dočarana priča!A što se “starog” stila tiče…stari ili moderan stil,mislim da je svejedno…kad pjesma ima dušu i kad je s ljubavlju ispisan svaki stih…to se osjeti bez obzira na stil,rimu i sve ostalo…
    A i što se godina tiče…nismo svi baš ovdje ni tako mladi kako ti se možda čini u prvi mah:))
    Topao osmjeh ti šaljem:))

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting