[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Jednom da ti nađem trag
u te velike nizine, luge
i na tvoj vrhunac drag
gdje već nema moje tuge;

jednom da ti dođem tu
gdje nalazim te u sjaju
da ti dirnem haljinu,
gdje mi tvoje riječi traju.

Jednom da ostanem sva
i zauvijek kao sluškinjica,
kao vječna pratiteljica,
kao vjerna službenica.

Jer ja nisam tako vjerna,
jer ja niti služiti ne mogu,
jer ja nisam niti smjerna
da koristim dragom Bogu.

On me treba za tebe i šalje
sve te misli moje u tvoj vrt
gdje se stope moje kralje
i čekaju blagu smrt.

On me uvijek iznenadi,
Bog moj i sve moje,
i u nevjerici i u nadi
šalje me na ruke tvoje.

I kad želim vjerna biti,
i kad čuvam svoju čistoću,
ja ne mogu sve to sniti;
i kad činim što ja hoću,

znam da uvijek tebe tražim.
Sa sobom te dozivam,
a sa svojim Bogom blažim
rane koje sakrivam.

Što se može, to je tako,
slatke li Kalvarije
na koju dolazim lako
i u krilu Marije;

slatka spasa ti mi daješ,
svaka si mi pomisao,
kao sunce ili mjesec traješ
što još nije ponikao

da bi meni srušio sav svijet.
Ja te imam, ja te hoću,
zbog tebe mi daje sveti let
Bog moj kojeg molim noću

dok mu glase osluškujem
da bih zoru dočekala ranu.
Tada srce tvoje čujem,
sunce prelazi na moju stranu

i već sva sam sretna kao dijete,
tako prolaze mi dani.
Tvoje ruke sve su više svete,
sve me više duh tvoj hrani.
‎utorak, ‎18. ‎travnja ‎2017. 10:01:56

Odgovori

Subscribe without commenting