[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Zima mi daje poletne snage, ledeno srce, smrznuti kristalići stijena,

putevi su u daleke krajeve sjećanja, daleko zaboravljene uspomene.

Duge noći i bijelo svijetlo mjesečine, pravi su kutak za molitvu

i prisjećanje burne prošlosti, prisjećanje bolne tuge.

Tišina…I duhovi prošlosti…zazivam ih…pozivam da dijele sa mnom bol.

Moj topli dah oslikava njihova lica u staklu prozora; oživljavaju

siluete u odsjaju zrcala. U zjenici oka vidim mrtvu majku, mrtvog oca,

mrtvu braću i sve mile i voljene svoje i sebe sama kako jezdim valovima

mora, na prolivenoj krvi užasa.

Zima mi daje poletne snage da izdržim tu baštinu nemira,

tu baštinu boli, jer jedino tada moje srce je smrznuto i tupo

i stoji u mjestu kao vječiti led.

Autor Zoran Hercigonja

https://s.gravatar.com/avatar/c730048011cfc2b641d04c3293252048?s=80

Website: http://zoran-hercigonja.webnode.hr

Odgovori

Subscribe without commenting