[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Život prolazi, život se mijenja,

a tvoje se ruke za uvijek sklopiše

kao krila galeba na vrhu stijenja,

kao zalazak sunca što vjetar ga njiše.

 

I dok pjevam istom životu tom

koji se u meni odbija ugasiti,

promatram sunčanih zraka slom,

a nova će jutra to sunce spasiti.

 

Ponovni izlazak sunca dokazuje

da život je vječan za sve nas,

a sjećanje živo meni pokazuje

da molitve moje tebi su spas

 

i što više odmiču noći i dani,

bolje te pamtim, više te znam;

danas si ovdje više nego lani.

Čovjek u nebu nije nikada sam,

 

zemljani i nebesnici zajedno stoje

u duši mojoj, u sjećanju mom

kao da anđeli molitve broje,

kao da isti imamo dom.

 

Bez tvoje ljubavi ne bi nas bilo,

bez moga sjećanja, bili bi sami;

tako je ugodno Božansko krilo,

tako su sjajne zvijezde u tami.

 

Susret neba i zemlje granice nema,

duh je naš jači od prirodne mijene;

znam da mi Bog stan moj priprema,

znam da me pamtiš i moliš za mene.

 

Onaj tvoj duh u istom je stanu

kao i moja molitva, kao moj duh;

ovisi samo o zemaljskome danu

kako ću dijeliti Božanski Kruh.

 

Pošalji mi, Kriste, snagu za dan,

pošalji mi noć za susrete ove.

Pokaži mi život, i javu, i san,

dodaj mi Duha za molitve nove.

26.08.2016. 08:02

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Odgovori

Subscribe without commenting