[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

 

u lelujavoj noći emotivnog plača

režeš me tupo svojim oružjem

iako te nema odavno već ovdje

neka plaha sjenka još uvijek

prisvaja svoj ples pod maskama

izranja iz mene bolna rijeka

nekog ponosa ostalog bez zraka

vapim svježi lahor i boju karamela

jer ne želim biti tako smireno slaba

ne želim znati tvoje ucrtane staze

koji su ti puti u najcrnjem danu

jer me nikad stvarno bilo nije

u tvom horizontu sunčanih dana

i mojih sutonskih zalazaka

bila sam ti samo iluzorna duga

lijepa kada zrači žuto, zeleno

tirkizno i plavo raspoloženje

osvjetljenje tvojim slavnim

pobjedama u bitkama za tron

možda jednom –  kada noć ti

ukrade mjesečeva svjetlost

shvatiš  da u svijetu blijedom

ništa stalno nije i da crnilo

je samo jedan odraz kolorita

druga polovica moga kruga

gdje sljubljuju se  jin i jang

a ti ih nisi znao razumjeti

Autor VORTEX

Odgovori

Subscribe without commenting