[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ugasile su se sve nebeske lanterne
iznad moga grada,
oblaci su omotali,
sad već nekoliko istina,
čak su i laži postale istinite
u vakumu boli.
Jedino još ti, lebdiš
negdje u međuprostoru,
gdje su samo još sjećanja
na nekad davno izgubljene dodire.
Uskoro će opet tama usred bijela dana.
Obično odbrojavam minute do snova
gdje te još jedino srećem
sa osmijehom anđela.
Ljeto je. Daleko je mrak,
a kao da je od jutra tu…

Autor Pippo1906

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting