[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Na bijelom papiru

opijenom uzdasima

stoji  izmrljanom tintom

ispisana bol jedne duše

Pogled mi zastaje

na iskrivljenim slovima

što me glasno podsjećaju

na istinu koju skrivam

U tvojim očima

suputnik mi je zaborav

i vuče me k cilju

izgubljenih sjećanja

A ja se opirem

na raskrižju tvojih misli

da uberem još jedan

osmijeh s tvojih usana

Ne zamjeri mi

na pokušaju da ostanem

bar u zabačenom kutu

tvojih nedosanjanih snova

Čekat ću neka nova svitanja

da nadi otkriju

širom otvorene dlanove

spremne na nove pokušaje

Autor Klaudija

Ova objava ima 8 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting