[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Dvije su najvaznije stvari,
roditi se i odgovoriti na pitanje – zasto?
Ja k’o da sam o nekom svijetu drugom oduvijek mast’o.
Danas se sve brzo kvari, ne traje.
U trecem licu ja ne starim.

Da li sam to ja, jesu l’ pjesme moje?
Nekad ih ne razumijem pa k’o da su tudje,
sto ih vise imam godine su ludje.

Slobodan sam sam, a u guzvi nestajem,
jer svi isti postaju, srce nemaju,
svoj put ne znaju, ne zele da dobiju,
vec samo nesto da ne izgube.
Dusu do grla zakopcavaju.

Ovakvi kao ja samo sanjaju,
al najvise kad ne spavaju.
Ja o svima pisao sam pjesme,
naslikao rijecima jesen,
a samo sam djecak nebeskim beskrajem zanesen.

Cekacu da neko nekad isprica pricu o meni,
da vidim sebe u trecem licu.
Mozda cu biti onaj uz cije ce rime neko suze liti,
ili vino piti.

Cekacu da saznam sto mi je dusa takva,
i da li je ikoga bar u snu takla.

Autor Chokee

Odgovori

Subscribe without commenting