[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Povratak u rodnu Sulmonu
onemogućava ti pijesak
koji je milenijima sipio
iz krvave maternice neba
taložeći se ispred tvojih vrata.

Oči prekrivene paučinom
teško razaznaju zidove
od tamno oslikanih prozora
kroz koje ponekad zabljesne
tek tanak tračak svjetlosti.

Ležiš u hladnoj polupraznoj izbi
zagledan u crno beskonačno more
držeći u jednoj ruci Metamorfoze
dok drugom grčevito prekrivaš
ogromnu rupu na svojim grudima
gdje bilo je nekad tvoje srce
i osluškuješ hoćeš li u daljini
čuti njegove otkucaje.

Posted by Sissi

This article has 2 comments

  1. Lijepa posveta Ovidiju. Tužna izgnanička sudbina, ali djelo veličanstveno. Rehabilitirali su ga nakon dvije tisuće godina… okrutnici rimski.
    lp Sissi 🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting