[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Dok se plave zore cik

nazire u oknu tamnom

u njemu nekakav lik

kao sjena bdije sa mnom.

 

Vidno blijed i odsutan

zamišljeno gleda u me,

mislio sam da je san

samo varka zlatne lune.

 

Tišina je trajala dugo

kao i kod svakog samca

gledali smo jedno drugo

ko dva gosta, ko dva stranca.

 

” Ja sam onaj bez kog te nema

i teško ti je sa mnom biti,

bez mene si pustoš nijema

jar ti si ja, a ja sam ti”

 

Još mi nešto potom reče –

“Od mene se zalud skriva

ja sam vatra koja peče,

tvoja sam savjest živa”….

 

I dok je plave zore cik

svitao  u oknu tamnom

sopstveni gledao sam lik

što ko sjena bdije sa mnom

 

 

Autor Sani

Ova objava ima 6 komentara

  1. Sani, da si živjeo prije stopedeset ljeta, ti bi bio u antologijama… Ovako?… Pjesma je, što ti reče i za moju pjesmu “Mre moja kruška”, m r a k. Suzio si stih, napregao ga, najvještije što se može sve to ukomponovao. Predivno i poučno. Čini mi se da slutim tu priču o alter egu. Ima tu i mistike. Stvarno ti hvala za ovu pjesmu koja mi je uljepšala ove kasne sate!

  2. Zamoliću i tebe Sani i druge na ovom portalu da mi oprostite što se počesto stavljam u ulogu kritičara i dajem portalu previše ozbiljnog tona, a ponavljam, izgleda da je prije riječ o zabavi i, da li(?), ništa drugo… Ja nisam kritičar, ni poezije ni proze… Ja jednostavno tumačim pjesmu i tako je kroz analizu doživljavam. Nekada sam čitao sve samo sa utiskom i kroz slike, a danas sam već star, pa analiziram, mislim… Moj doživljaj se dešava kroz nekoliko iščitavanja a potom kroz asociranja stvaram i svoj tekst koji je, u stvari, nadogradnja pjesme, produžetak pjesme tako što se filozofira i slično. Ali, kada čovjek daje sudove, e tada je problem. Neki se uplaše pohvala, nekima gode samo pohvale, neki vas zamrze ako ih “iskritikujete” itd… Naravno da svako griješi, pa i ja. No, ti si duša od čovjeka i jako dobar pjesnik, pa ću se samo malo ispraviti o sudu tvoje pjesme: naime, trebao sam reći b l i z u antologije. Tada bi to bilo to, tačno, ispravno. Rekao sam i: “Ovako?…” U tom “ovako” svašta se krije… Ponovo sam iščitao tvoju pjesmu nekoliko puta da se uvjerim koliko sam omanuo u sudu, pa da iskreno kažem: ostajem pri prethodnom komentaru, s tim, što je, eto, trebalo dodati to b l i z u antologije. Pozdrav od druga u pjesničko-kritičarskoj nevolji, Milenka!

    • Milenko, ne treba ti molba niti se ima šta opraštati, naprotiv, tvoji su komentari uvijek dobrodošli i ja ih, a vjerujem i drugi, cijenim i poštujem i prihvatio bih i one nepovoljne za mene, od bilo koga. Ti Imaš dara za to i znaš ih donijeti na pravi način za razliku od mene koji ne umijem analizirati pjesmu niti kvalitetno pojasniti svoj stav prema istoj, kakav god da je. .Što se tiče mišljenja konkretno o ovoj mojoj pjesmi, puno ti hvala na lijepim riječima kao i što si se potrudio da napišeš opširniji komentar. Usput, komentarisanje je ujedno i jedan vid komunikacije, druženja među nama koji ovdje pišemo. Nekad je to ozbiljno, nekad zabavno ali u svakom slučaju je dobrodošlo.
      Puno te pozdravljam!

  3. Sani, predivno i meni si uljepšao s ovom pjesmom ne samo kasne sate nego cijeli ovaj tjedan. Mišljenja sam da pišeš izvanredne pjesme i da će puno tvojih stihova postati evergreen u poeziji.

    Lp!

Odgovori

Subscribe without commenting