[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
U okovima ljubavi

srce traži izlaz,

vapi za pomoći

otkud god da dođe.

 

Tamničar njegov,

što ga je ukrao

bez srama,

ne da mu uteći.

 

I taman kad uspije,

neka čudna nostalgija

vrati ga na isti put,

u tamnicu neželjenog.

Autor plavo_sunce

Rođena u kišnom danu jedne duge zime. Poeziju pišem od djetinjstva, ponajviše ljubavnu i misaonu.
Omiljeni pjesnici Tadijanović, Cesarić, A.B.Šimić, Ujević.

Ova objava ima 2 komentara

    • Inspiracija za ovu pjesmu mi je zapravo došla iz jednog jaaaaako čudnog sna. U snu sam bila djevojka koja bježi od muškarca koji je zadržava uz sebe protiv njene volje, i pobjegne, ali se vrati, jer se ispostavi da ne može bez njega jer ga ipak voli. Kažem, čudan san.
      Hvala na čitanju i komentaru!
      🙂

Odgovori

Subscribe without commenting