[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ulazim u dubinu.

Tražim suštinu stvari.

Izgubljena u mraku

neznanja prošlosti,

s tek ponekim trakom

nekog saznanja.

Priča je mnogo,

daleko od toga

da njih nisam čula.

A ne vodim se time.

Nikad nisam.

Ponekad se pitam

jesam li trebala.

Kao da bi to pomoglo.

Vidim puno dublje

nego mnogi drugi.

A nisam slušala

kad mi je duša govorila.

Osjetila sam još prije

da postoje sile

što me vuku ukrivo,

što pokušavaju odijeliti

dvije zapravo srodne duše.

Ma, ne mislim na ljubav

muškarca i žene.

Mi smo srodni

po mnogo čemu.

Da sam bila jača

od čežnje za ljubavlju,

učinila bih prijatelju

mnogo više dobra.

Da sam bila budna

na poticaje Duha,

ne bih izgorjela

u vatrama boli.

Sad znam da njegova duša

razorena prošlim bolima,

uništena gorim vatrama,

pati i dalje puno više.

Smirujem se pomalo,

pa i tražim puteve

do druge neke ljubavi,

nadam se konačno prave,

al’ znam da bitka

za sreću drugoga

nije još završena.

Vidim da me traži

njegova teška duša,

i kad nije svjestan.

Vidim da ona zna

ono što mu glava

i dalje ne prihvaća.

Mi smo jedno drugom

uistinu sudbina.

I opet velim,

ne ona ljubavna,

već duhovna.

Bez mog udjela

u njegovoj priči

nema njemu oporavka.

Samo se još pitam

kako će to biti?!

Kako ćemo priču nastaviti?!

Posted by plavo_sunce

Rođena u kišnom danu jedne duge zime. Poeziju pišem od djetinjstva, ponajviše ljubavnu i misaonu. Omiljeni pjesnici Tadijanović, Cesarić, A.B.Šimić, Ujević.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting