[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Pritjeran u stupicu bezizlazja samoobmane
Gibanjem istine preinačavam sjećanja,
Tražim sličnosti u razlikama boli,
U neizabranom svijetu izbora nemam,
Već da i strah što luksuz predstavlja,
Zaodjenem u dobro poznate oblike glume.
Kao utopljenik da  tražim spas
U smirujućim valovima duge ženske kose,
Da grijem se na toplini koju osmijeh joj širi
Na putu od srca do mene
I da bar nakratko postanem harmonik
U sazvučjima pri poljupcima
Bljeskavih obasjanja.

I zato žurim u susret poljupcima,
Priželjkivanom osjećaju sreće,
Jer tek poljupcem otkrijem svu dubinu
Osjećaja i snagu prikrivene želje
I u očima joj vidim zvijezde
Pri svakom novom jače što sjaje.

 

Autor Grubišić Zoran

Rođen sam 1968.g. u Derventi,BIH, gdje sam živio do rata.U ratu mi je poginuo otac ,a ja sam došao u Zagreb gdje i danas živim.Oženjen sam i imam troje djece.2oo1. g. objavio sam zbirku pjesama ˝Ispod oblaka˝.

Odgovori

Subscribe without commenting