U spomen

Nepoznata Si bila našoj blizini,

ipak srca namah nam silno dotakla,

i najtvrđem srcu pustila da proplače,

Tvome licu da se ono prisjeti.

Čudotvornom borbom htijenja vođena,

žarom nepresušnih novih nadanja,

darivala Si snagom Svoje ljubavi,

Tvoga lika nikad ne zaboravi.

Spavaj,spavaj,na polju rajskih cvjetova,

anđela krila nek Ti bude postelja,

nek Ti zvijezde prospu biserje,

rajskom domu Tvoje slave vječnosti.

2 Responses to “U spomen”

1. Sumiko kaže:

   svibanj 8, 2010 u 9:09 prijepodne

   Bježeći od “crnih kiša”
   zlatno srce zaspalo je na polju
   rajskih cvjetova

   Odgovori
2. Giovanni kaže:

   svibanj 8, 2010 u 11:50 prijepodne

   razumio sam te Sumiko….tnx….

   Odgovori