[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

…od sada u snu živim ja i tamo tebe pronalazim,
tada mi duša mira ima, tada srce moje ne plaće.
To je stvarnost, to je što me budi u ovom djelu svemira.
Misli dna nemaju, samo nailaze…..
Kamo odlazi ?..?…?….
tako tiho, tako nježno, tako nestvarno…?…?…?…..
Kada krila anđela čujem,
dočekaj me laticama bijelim .
Tako tiho, tako nježno, tako stvarno….
sa tobom viječnu ljubav da dijelim.
Kad budim se, na mom licu osmijeh lebdi ,
jer u duši mojoj san još tinja …
…ne blijedi…

Posted by valentina strok

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting