[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Dolazi dugo u moje snove

Nepozvan i praznih ruku,

Na porušena sastajališta,

Po kojima sjene plešu.

Ogrće me ostarjelim plaštem,

Od kojeg uzmičem,

Trgajući čvrste skute,

Spotičući korake o prašnjavu prošlost,

O komadiće zdrobljena kamena

Iz mladenačkih igara,

Ugrađenih u jedno postojanje.

Hodam preko izlizanih oblutaka

Tražeći vrata stvarnosti.

Još mi se pričinja da će izaći

Iz životnih skrovišta,

Uletjeti ukorak

Dovoljno dug

Da dodirne omekšalu ruku,

Prije nego ispusti lik

Nošen u relikvijaru  jednog života.

Autor maslina

Odgovori

Subscribe without commenting