[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Crkvenog zvona teški bat

otkucao je kasni sat

u gluho doba noći

 

po zidovima sjena leti

poput neke crne aveti

i otvara mi oči.

 

Kao da nešto reći hoće

usred zujanja samoće,

a sve me vuče san

 

dok sjedim sam pored svijeće

a sjena mi na rame slijeće

treperava ko plam.

 

Pokušavam u noćnom miru

dok pero škripi po papiru

da zapišem riječi sve

 

I slušam:”Odem kad hoću

i vratim se kad hoću

u dušu tvoju i u sne;

 

 

Ako s tobom nisam ja

prazna ti je hartija

i misli što se muče”

 

Još mi kaza da je sve što treba

i to kako dolazi sa neba

iznenada, kao nadahnuće

 

Autor Sani

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting